Postavlja se pitanje koje smo... u nekoliko mahova dodirnuli: šta je država i kako mora biti organizovana da bi mogla preuzeti ulogu, koja joj je namenjena shvatanjima nacionalnoga socijalizma. Za nacionalni socijalizam država nije proizvod društvenoga ugovora, niti slučajni rezultat sile, niti instrumenat vladajuće klase. Ona je nužna, neophodna organizacijona forma narodne celine. Narodna celina i njena neminovnost čine osnovu, sa koje polazi shvatanje o državi. Ova je celina amorfna. Ona je, doduše, živ organizam sa svojom sopstvenom duhovnom sadržinom. Ali taj organizam nema mogućnosti izražavanja, nema mogućnosti da manifestuje svoju volju. Otuda se on politički organizuje u državi i prenosi na državu dužnost da ona tu volju izrazi. Primarno je narodna celina. Država je samo organizacioni oblik. Narodna celina je večita. Država je vremenski data forma, koja je pod izvesnim okolnostima najpogodnija da izrazi volju narodne celine.
Utoliko, što je ona izraz narodne celine, ona je važna i opravdana. Njena neophodnost proističe iz neophodnosti da se pravo celine prema pojedincima zaista može i ostvariti. Država je ta, koja ima da garantuje narodnoj celini da će njen interes biti zaštićen od egoizma pojedinaca. Otuda je neophodno da država ima pun autoritet prema svim svojim državljanima.
Iz ovoga shvatanja nikao je i princip vođstva, koji je nacionalni socijalizam sproveo u svima oblicima društvenog života. U vođenju državom ovaj se princip izražava na taj način, što narodna celina plebiscitom daje poverenje jednoj jedinoj ličnosti. Vlast te ličnosti je neograničena, jer je vlast narodne celine prema sebi samoj neograničena. Svakoj pojedinoj celini u organskome sklopu potrebna je glava, kako u porodici, preduzeću i ostalim organizacionim formama, tako i u državi. Vođa države je odgovorni upravljač, kome je ceo državni aparat samo pomoćno sretstvo radi pomaganja u radu za staranje oko narodne celine.
Nacionalni socijalizam, prema tome, daje svome autorilativnome režimu u stvari demokratska obeležja. Državna vlast nije od Boga data. Ona ne crpe svoju snagu ni iz fizičke nadmoćnosti jedne klase ili kategorije u društvu. Ona je, doduše, diktatura. Ali to je diktatura celoga naroda, diktatura narodne celine prema pojedincu. Tu diktaturu, tu apsolutnu vlast, vrši u ime celine Vođa, koji se oslanja na neograničeno poverenje njeno, a kojoj je i apsolutno odgovoran. Smerovi, u kojima će on vršiti svoju vlast, zacrtani su interesom naroda, shvaćenog kao celinski organizam. Umesto imperijalističke polazne osnove rimskoga prava ,,salus rei publicae suprema lex esto", gde se dakle interes vlasti, države stavlja na prvo mesto, nacionalno socijalistično shvatanje postavlja tezu da je dobro narodne celine vrhovni zakon. Država je samo staralac, koji ima i da bdi nad tim pravilom.
Iz ovih dveju načela, — primata narodne celine nad svim ostalim činiocima i principa odgovornoga voćstva, — proizlaze sva učenja o nacionalno-socijalističkoj državi. No iz njih proističe i osnova, sa koje se može razumeti i rešavati pitanje odnosa između naroda, države i privrede.
Danilo Gregorić
1936.
Нема коментара:
Постави коментар